Evo me ponovo sa
dobro poznatim tipom priča od kojih mi je muka. Današnja je na sledeće izjave: „
Nekada su ljudi bili mnogo opušteniji. Ne znam šta se dešava u poslednje vreme,
svi su u nekom gardu. Pre nekoliko godina, izađeš u grad i upoznaš kilo
zanimljivih ljudi, razmeniš iskustva i ideje. Promuvaš se i smuvaš...Sada svi
gledaju svoja društva i posla.“
Gotovo identičnu
rečenicu slušam od mnogih ljudi različitih profila i interesovanja. Priča mi je
bila prilično šuplja, jer ako ste svi tako opušteni, željni upoznavanja,
provoda i stvaranja novih kontakata, šta se zaboga dešava.
Odgovor mi se
javio potpuno slučajno, ni manje ni više nego na „Mikseru“ prethodne nedelje.
Spontano se
odlučih da odem i promuvam se. Sa velikim žaljenjem i još većom sramotom
priznajem da mi je to prvi put da sam otišla. Ne zato što me ne interesuje
tematika, već se tako život namestio da rahijih godina nisam bila u prilici da
svratim.
U društvo (da ne
kažem zajebanciju) povedoh moju najopušteniju drugaricu (koja poslednjih
nekoliko godina živi po „Evropama“) koja je totalno otvorena za bilo koji vrstu
socioloških eksperimenada (čitaj zajebancije).
Uz nešto (napominjem
malo) alkohola i dobrog raspoloženja, spustismo se nas dve na mikser.
Odmah sam se
oduševila sadržajem, atmosferom, ljudima. Sve mi je bilo potaman. Dugo se nisam
osećala tako dobro u gradu.
Malo smo
izblejale ispred „misker hausa“ da bi smo se prvo na miru ispričale, tu
sretosmo neki opušteni par koji je bio u potrazi za upaljačem. Sa njima
razmenili par rečenica pristojnih i ljubaznih, te oni ostadoše u čudu sa
pitanjem : „Vas dve ste bas super, kao da niste odavde, ljudi su obično
uštogljeni kad ima tako priđeš na ulici.“ Pa da, pomislih, i nismo..
Nastavismo dalje,
u istoj atmosferi i raspoloženju. Sretosmo nekoliko divnih ljudi usput,
prozborimo koju, na prigodnu temu i nastavismo dalje.
Jedna divna
devojka nam je uz priču ponudila i svoj štek domaće rakije. Baš ljubazno od
nje, te joj se ovim putem zahvaljujem (dobra rakija.. ;).
U nekom momentu,
nas dve rešile da se bavimo komentarisanjem na temu nekih umetničkih postavki.
Tu sretnemo neku ekipu hipstera, umetnika, šta li su?!?! Započele mi tako diskusiju,
i iz zezanja drugarica bacila šaljiv komentar na jednu postavku (ništa
zlonamerno niti pogrdno jer smo veliki poštovaoci umetnosti i mladih umetnika).
Grupica se
značajno pogledala, onda uputila čudan i prezriv pogled ka nama i sa rečima „Ljudi,
ajmo odavde“ se u roku od dve ipo sekunde pokupila i otišla bez pozdrava. Nas
dve ostadosmo u čudu. Šta, sad je zabranjeno komentarisati. Ispadosmo nekakve
ludaje.
Na svu sreću smo
srele još jednu grupicu iole normalnih ljudi koji su bili spremni na razmenu
mišljenja (ali verovatno zbog toga što su bili prilično pijani). Njima se
kasnije prodružila još neka grupica, koje kada je čula o čemu se diskutuje („video
postavci na kamionu“ jbg, ne znam stručno umetnički izraz) pobegla je od nas
kao đavo od krsta.
Čak smo pohvalile
jednog dečka iz obezbeđenja, koji se naš kompliment prihvatio čudnim pogledom i
bez odgovora. (a nas dve htele da budemo ljubazne).Kasnije smo upoznale još dve
ljubazne devojke sa kojima smo neko vreme stajale za šankom i pričale na temu
muvanja i muškaraca. Prišlo nam par tipova, isključivo radi muvanja i da
napomenem većinom stranaca, ali pošto nismo bile u tom fazonu, brzo smo
završile priču sa istima.
Utisak večeri:
-
Verovatnoća
da sa muškom osobom u gradu ostvariš bilo koju vrstu komunikacije koja ne vodi
ka muvanju je ravna nuli. Za celo veče nismo imale ni jedan slučaj. Znači ako hoćete da se vatate u mraku i lako petingujete to može bez problema, ali na bilo
koju drugu vrstu komunikacije koja ka tome ne vodi bolje zaboravite. Muškarci u sitne sate nisu
sposobni za bilo koji vid intelektualne diskusije, to je njihovo vreme za
predatorsku akciju.
-
Veće
grupice ljudi su daleko opuštenije nego manje.
-
Da bi
se opustio i popričao sa nepoznatom osobom u većini slučajeva ti je neophodna
veća doza alkohola (ovo nikad razumeti neću, ali ajde, bolje i pod gasom da
pričaš, negu uopšte da ne pričaš.)
-
Na kraju
se svaka priča završi kukumavčenjem o lošoj ekonomskoj situaciji u državi i
ostalim ličnim problemima (ljudi, molim vas prekinite da mračite druge, pa
makar isključivo i samo u izlasku, ljudi kad izađu hoće da se opuste, a ne da slušaju
žalopojke)
I za kraj
napomena, podsetiću da se sve ovo događa na „Mikseru“, a zna se kakva je
interesna grupa ovog festivala. Ne bih da generalizujem, ali ideja je da tamo
dođu ljudi koji su otvoreni za nova iskustva i ideje. Mogu misliti šta bi se
desilo da sam eksperiment pokušala na nekom splavu ili prosečnom beogradskom
klubu. Doživeo bi svojevrstan fijasko.
Pozdravljam vas,
a vi nastavite da eksprerimentišete na svoj način..
Нема коментара:
Постави коментар