Svojevremeno su me
prozivali što se na blogu preterano bavim muško ženskim odnosima. Pojedini su
skakali na mene rečenicom:“ Daj bre Jovana, pa nije u tome cela poenta, smaraš
malo sa tim, ostavi ljude na miru..“
Slažem se sa svima ljudi
apsolutno ste u pravu . Baš zbog toga što znam da ste u pravu i što je možda
jedan ogroman segment ostao neobrađen i to krucijalni deo koji ne smemo da
iskuliramo, danas ćemo pričati o stvarima koje su prethodile svemu. Pre tog
izlazaka u svet i nalaženja srodne, odgovarajuće ili podobne duše, mora da
postoji neka priprema valjda. Ne priprema za potragu, već više priprema za
život napolju. A napolju kao što već možemo da primetimo se svašta nešto
dešava, a većinu tih stvari slabo razumemo. Ovo je priča o tome, o demonima sa
kojima izlazimo napolje (verujte da ih ima podosta), i onim što direktno utiče
na to da li će uopšte moći da dođe do bilo kakvog međuljudskog odnosa, ne samo ljubavnog.
Nas za takve stvari
niko ne može niti treba da pripremi. Jednostavno te šutnu u stilu:“Mrš sad u
svet da tažiš svoju sreću“. Ti u tom momentu baš i ne znaš šta je sreća ni kako
se traži, pa kreneš da gledaš okolo šta drugi traže i kako su prošli, pa ako im
je dobro sa tim što su tražili i možda našli misliš da je to isto i tvoj put.
Neki ne veruju ljudima
oko sebe, ali zato više veruju čarobnoj kutiji u kojima neki mali šareni
poznati i (diskutabilno) pametni ljudi pričaju za njega mnogo važne stvari, pa
pomisli „Ovi mali šareni ljudi kada su uspeli da dođu do čarobne kutije i da ih
svi vide , mora da sve znaju, njih treba slušati“. I tako vođeni njihovim
pravilima neko krene takvim putem.
Ima i onih inadžija
koji iz nepoznatog razloga reše da za inat rade sasvim suprotno od onoga što
rade drugi, jer zaboga oni su pametniji pa znaju da je rešenje ići stalno u
rikverc, možda ćeš teže stići do odredišta ali će ti put svakako biti
zanimljiviji.
Na kraju dolazimo do
onih malobrojnih, gotovo izumrlih koji dugo dumaju sami sa sobom, gledaju i
jedne i druge i treće, pa im ništa ne bude jasno. Onda počnu da postavljaju pitanja , traže odgovore, nee nađu
a neke dugo ne mogu ali ipak izađu napolje da traže svoju sreću, znajući da na
nju u različitom obliku i boji mogu da nalete svuda.
Prvi žive tuđe ideale.
Sreću će naći, možda i partnera, ali će to biti privid. Zbog takvog puta će u
njima rasti frustracija, nelagoda, agresija i nezadovoljstvo. Postaće sujetni,
zajedljivi, pakosni. Neće biti srećni dok ne budu stekli više i bolje od onog
na koga su se ugledali, pa čak ni tada, jer uvek postoji više i bolje.
Drugi su odavno umrli,
zapravo nikad nisu ni živeli van diktata iz čarobne kutije nekih šarenih ljudi.
Ne znaju kako im je , ne znaju da li su srećni. Sećate se svih onih filmova o
zombijima. E pa to su ti, samo što izgled ume da prevari, a oni i dalje imaju
čovekoliki. Ne baš svi, ima i ovih koji više luče na nekakve čudne plastične
deformisane lutke. Ne dajte se prevariti ti su još veći zombiji. Ako možete,
poušajte da ih izbegavate.
Treći će brzo potonuti
u neku od prve dve grupacije, jer kako se vekovima priča „Inat je rđav zanat“ pa kao takav ne
može trajati mnogo dugo, niti doneti dobre rezultate. Brzo će se umoriti od
vožnje u rikverc, a posebno kada počnu da prelaze duge relacije. Shvatiće da
ipak treba voziti pravo, samo u koju stranu krenuti? Odgovor na to neće znati.
Četvrti će se najviše
mučiti, ali zato i najbolje proći. Šta je, mislili ste da je to dobitna
kombinacija? Jeste, ali je i dug put i težak pa ga ne može preći svako. To je
jedini put na kome moraš da menjaš prevozna sredstva, da se prilagođavaš, da
učiš. Da se menjaš i ostavljaš iza sebe stvari koje te ne služe. I tako dok ti
to ne postane način života i do sa srećom ne dočekaš svaki ćoskokak u koji
uđeš. Sa srećom, jer te ćorskokak nauči bolje od bilo kakve dvosmerne ulice. Tera
te da razmisliš kako si uopšte dospeo
tu.
Ako ne spadate u ovu
četvrtu grupaciju, pogledajte oko sebe, najčudniji među vama mora da je taj.
Njega pitajte za savet, a ne čarobnu kutiju. Ali nemojte poslušati savet, već
pogled na svet. Možda će vam se nešto kas'ti a možda još uvek nije vreme.
I za kraj, kakve veze
sve ovo ima sa muško ženskim odnosima. To neću da vam kažem, jer niti sam čika
iz čarobne kutije, niti vrhovni savetnik koji muštra svoje učenike. Možda sam
malo inadžija, ali to je samo zato što znam da ste dovoljno pametni da
ispovezujete stvari.
Do sledećeg viđenja!
Нема коментара:
Постави коментар