четвртак, 16. мај 2013.

BLOK, BRATE BRUKLIN! ŽIVINA-HIJERARHIJA !





Ja sam iz bloka. Born end rejzd. Volim svoj kraj i ako ga mnogi pljuju.
Centraši nas ne vole jer misle da smo huligani i ološ, a ovi iz prigradskih, ruralnijih naselja misle da smo duboko isfolirani lažovi.
Mnogi se plaše da svrate, da ne dobiju batine.Kazu da su im sablasni naši parkići i haustori. A i nisu baš sigurni šta je lođa, to samo novobeograđani znaju.

Neki dođu i prođu, zasvidi im se na momenat blokovski način života pa odigraju po koji basket, ispiju par piva ili popuše buksnu.
Neki nas stvarno zavole, pa bleje kod nas više nego kod kuće, vežu se za ljude i priču i oponašaju naše uličarske manire.
Ja nisam klasični blokaš. Nikada nisam bila onaj iskonski blokovski lik. Biću iskrena i reći da desetak godina nisam ni obitavala u kraju, te sam pozaboravljala mnoge face i priče , jer mi je zanimljivije bilo da blejim po vračaru i ostalim centraškim kvartovima. Ali sam se vratila, jer možeš da izbaciš čoveka iz bloka, ali blok iz čoveka nikad.

I tako ja, sa nekim centraškim iskustvom koje sam pokupila počeh u nekom momentu objektivno da gledam na blokaške pojave. Kao što ste navikli, ima tu više nekih kategorija koje se često prepliću. U nekim situacijama je prelazak iz jedne u drugu svakodnevna pojava, a u drugim nemoguć kao i odlazak na Mars na letovanje:

  1. BLEJAČ BEZ IDEJE

Svi ga poznaju. Zadužen da čuva blok. Najčešće se sreće u grupi još jednog pripadnika ove sorte i nekoliko pripadnika blejača sa idejom (o tome kasnije). U ekipi mora da ima bar jednog istomišljenika da bi pred samim sobom bio u stanju da opravda takav status. Ne radi nigde, ne traži ništa. Faks je batalio posle prvog semestra na prvoj godini, a drugi nije ni upisao jer još uvek nije pronašao sebe. Pokušao da radi u više navrata, kad mu je trebala kinta za more, a matorci nisu hteli da mu daju, ali pre nego što je zaradio za autobusku kartu do Sutomora, batalio posao jer ne može rano da se budi i trpi nadrkanog šefa. Tada je shvatio da je more precenjeno i da u bloku ima sve što mu treba.
Pokušao da radi još koji put , ne bi li skupio keš za ljudski izlazak u centru, a i bilo ga sramota što se grebe od zaposlenih ljudi, pa reko da i on jednom plati ceh. Tada shvatio da je jako teško zaraditi za pošten izlazak poštenim poslom i odlučio da poveruje u to da su i izlasci precenjeni i nadasve besmisleni. U ostalom ko se ogrebao za bilo šta drugo osim za jeftino pivo u izlasku. A devojku i da hoce (a da se razumemo neće) u izlasku ne može da nađe jer pre svega takve devojke koje moš’ misliti izlaze ne može da isprati jer nema da im obrne turu, odveze kući I odvede na šiš posle splava.
Na osnovu svega izloženog, ovaj primerak je odlučio da mu je najednostavnije I najoptimalnije da ne izlazi iz bloka, pa tu obitava danima (preciznije rečeno noćima). Ruku na srce, tu ga nije sramota da se ogrebe za pivo jer to isto pivo pošteno zaradi čuvajući blok. Matorci ga ne smaraju jer je u blizini kad god zatreba. Jeste da nema prihode, ali nema ni troškove. Možda nema devojku, ali je od vremena I situacije pornjavu apsolvirao. Ponekad mu se omakne I posreći pa se povata na nekoj klupi u pola noći sa mlađom pripadnicom plišmax mačkare. Naravno to niko nikad nije video, te spada u domen blokovskih legendi.

  1. BLEJAČ SA IDEJOM

On je bio dečko koji obećava, sa naglaskom na obećava. I tako je on izobećavao svašta sebi, mami , tati, bratu, bivšoj devojci, najboljem ortaku, ujaku, profesoru, a onda se udavio u vrtlogu svojih obećanja bez pokrića, svojih precenjenih mogućnosti I nerealnih ideja I rešio da postane blejač. Obično završi neku školicu, ali daleko ispod one koju je sebi obećao I namenio, a tu školicu razvlači makar 4 godine više nego što je za istu predviđeno. Nađe I neku šljaku, kojom naravno nije zadovoljan jer na istoj ga ne cene dovoljno I ne može da izrazi maksimalni potencijal. Devojku da nađe neće jer ko bi ga trpeo tako poluostvarenog I isfrustriranog. Razlika između njega I blokaša bez ideje je I što je ovaj duboko nezadovoljan svojim životom I često kukumavči ko neka žena, a svojim prenaglašenim sarkazmom I ogorčenošću najviše podseća na osamdesetogodišnjeg penzionera. Pljuje sve, od države do ćaleta. Bivše društvo otkači jer su to sve isfolirani poltroni kojima je sve palo sa neba ili ambiciozni karijeristi koji nemaju život.
Sa posla odlazi u parkić u kraju da ispuši buksnu I popije par piva, jer ne može na suvo kevi na oči I sebi na ogledalo. Kad završi ručak vraća se u kraj da dokrajči započeto. Obično je u nekim kres šemama sa klinkicama više godina mlađim od njega, koje lako fascinira svojim površnim obrazovanjem I već uigranim starterskim frazama.
Duboko u sebi vapi “DA SE NEŠTO DESI” u prevodu da mu Bog jedne noći u glavu prospe volju, pamet I priliku da sredi svoj život. Ubeđen je da će jednog dana ustati I život će mu se sam srediti,a problem je što godine prođu, a taj dan ne dođe.

  1. KAMIONI-MILIONI, DVE FIRME OTVORIM , TRI ZATVORIM

Ima neku polu-školu. Svi sumnjaju u verodostojnost njegove diplome. Ali zato vozi glanc nova kola, kupljena na lizing I obavezno istim prolazi kroz blok, kad god mu se ukaže prilika, te trubi I pozdravlja koga god da sretne. Prvi kupi stan, naravno u kraju, oženi se nekom praznoglavom I nemom ali lepuškastom I prezgodnom mačkarom, koja ga bez reči čeka u kolima kad god izađe da se pozdravi sa starim ortacima.
Na njemu je sve firmirano, italian stajl, paćoti, serđo I dolče pederana. Poseduje najmanje dva mobilna telefona koji zvone unakrsno. Hendsfri u uvetu se podrazumeva, umesto minđuše koju je skinuo kada se uozbiljio I otvorio prvu firmu.
Svrati u kraj jednom mesečno sa gajbom piva, a neretko I dve(hajniken podrazumeva se). Donese  pljeskavice I ako mu niko nije tražio. Blejaču jedan je on idol I uzor. Čak je  razmišljao da ga pita da mu završi neku šljaku. Blejač dva ga organski ne podnosi, pa ga jedva udostoji prezrivog pogleda I obično baci par ironičnih komentara vezanih za njegove seljačke cipele od 300 jevreja, frizuru ili košulju (brate, znaš li kad se to nosilo, nisi u toku).
Pripadnik ove kategorije je najčešće bio najveći retard u društvu, slinav I zarozan do četrnaeste godine. Poslednji je skinuo mrak. Najgore je igrao fudbal. Bio večiti predmet sprdnje. A onda je nestao na 5 godina, I vratio se sa dve firme koje kako saznajemo posluju sa dobitkom (proverio blejač jedan na sajtu APR-a). Sredio se čovek, a da li su mu firme prave ili fantomske, diploma državna ili privatna manje je važno.

  1. BIVŠA NAJBOLJA PIČKA U KRAJU

Svaka generacija ima jednu, a najviše dve (koje nikad ne obitavaju u istom društvu iz razloga većitog rivaliteta). Prva je obukla minić, a da to nije izgledalo droljasto. Prva je otkrila puš ap brus. Ima dobre noge I još bolje sise. Obično je šatirana, sa plastičnim ne predugim frenčom I blago kvarcovana. Bila je redovni posetilac najboljih žurki u gradu.
Sretali su je kad iz taksija izlazi izdrogirana esidima ili kserom. Ovacijama su je dočekivali I moljakali da izbleji malo u kraju I popije koje pivo sa starim drušvom. Ona baci dve tri dobre fore, popije pivo ali nikada dva. Posedi najviše pola sata I graciozno se pokupi uz zvučan kisić u obraz svakom ortaku, koji posle o istom razmišljaju tri dana.
Kada se pomenu ribe, svima je tiha patnja. Na keca bi je ženili, ali nisu njen nivo. Onda prođe nekoliko godina, ona se ugoji par kila kad krene da se skida sa vikend drogiranja. Skrati kosu, zaboravi solarijum I prestane da bude zanimljiva gradskim žurkama jer po pravilu dođu neke mlađe, slađe I sisatije. Na kraju se spetlja sa nekim starijim, zadriglim ali dobroćudnim tipom, koji je čekao na svojih pet minuta godinama iz prikrajka. U kraju je više niko ne vidi. Sledeći susret sa njom je kad kolicima šeta dete par godina kasnije.

  1. DEŽURNA BLOKAŠICA (PLIŠMAX MAČKARA)

Obavezni autfit, plišana trenerka (bebi roze) i nike air max (što drečavije to bolje). Mlađa je nekoliko godina od pripadnika muške sorte blokaša i obično je nesrećno zaljubljena u blejača broj dva, pa zato satima, danima i nedeljama obigrava oko njegovog ulaza. Zna njegovu putanju napamet i često namešta da se „slučajno“ sretnu. Njemu u nekom momentu pukne film, pa iz dosade i seksualne frustriranosti  reši da upadne u kres šemu sa njom. Slabo je poštuje, a još slabije joj se javlja. Nju to sve mnogo boli, pa iz osvete pređe na drugog pripadnika iste sorte. Ovome je to zanimljivo do momenta kad shvati da nije ortaku skinuo ribu, već ga je otarasio bede,a onda je i ovaj brže-bolje otkači. Kad je i to snađe, ona u stanju očaja, pijanstva i naduvanosti pristane da se povata u parkiću sa pripadnikom prve kategorije blejača pod uslovom da niko nikad ne sazna. A onda padne godinu na megatrendi ili joj ćale ukine džeparac, pa se napije, naduva i završi i sa drugim pripadnikom prve kategorije, naravno pod zakletvom ćutanja. U nekom momentu njenog odsustva pripadnici blokovskog klana razmenjivajući lovačka iskustva pomenu mačkaru  i provale da je za Boga miloga sa svima bila. Tada im se prilično zgadi i da sve moguće načine pokušaju da je izbegnu i otkače. Obično u tome uspeju vrlo brzo, što zbog poljuljanog ženskog samopouzdanja i samopoštovanja, pa dotična pređe na suparničku blokovsku ekipu.

  1. ĆORAVA LIKUŠA IZ POZADINE

Bila je vukovac. Upisala dobru školu. Nosila naočare ali zato uvek odvaljivala najbolje fore koje se prepričavaju (blokaši to nikad ne bi priznali pred njom). Niko je nije smatrao za ribu, više za ortaka koji svrati tu I tamo u pauzama od učenja, odbije buksnu, ali pocepa dva tri piva I filozofiju življenja. Baci tri dobra benda I dva ljudska filma koje ostali nisu provalili. Baci I kosku svima kad krene kući. Neke su patile od bubuljica ili viška kilograma. To je bila ozbiljna prepreka da postanu prepičke. A onda je nestala. Niko je nije ni video ni čuo. Prošla jedan dan kroz kraj, top sređena. Poslovna varijanta. Kosa na mestu, šminka savršena i moderne cvike. Ponovo odvalila predobru foru, odvezla ortake na šiš I platila ceh. Svi ostali bez teksta. Počeli da se raspituju po kraju. Sad bi da je žene. A ona se pojavi dva, tri puta godišnje I nestane svojim poslom.


Eto to su po mom mišljenju neke najzanimljivije I najzastupljenije kategorije. Odmah da napomenem da ne pripadam ni jednoj. Ja sam pozadinaš. Gledam, pratim, čudim se pa pišem. Pozdrav mojim blokašima. Volim vas sve. Vidimo se u parkiću na pivu..

1 коментар: