среда, 26. фебруар 2014.

"BUDALOM TE SINKO MOJ, NE PRAVI ONAJ KOJI TO HOĆE, VEĆ ONAJ KOGA TI PUSTIŠ"





A mi, bože zdravlja, puštamo koga i kako stignemo. Toliko su se odomaćili ti što nas prave budalama, da ne možemo više ni da ih pobrojimo. Od političara, slučajnih prolaznika, kasirki, šalteruša, poznanika, bivših prijatelja do sadašnjih prijatelja, rođaka, kolega, roditelja, ljubavnika ili partnera. Pa su nam posle oni krivi, a mi žrtve. Nije tačno, već neodgovorno.

„Pravi me budalom“ – izvini a kako iko može da uradi nešto što ti nećeš, ne primećuješ ili ne dozvoljavaš? Što se više involviraš , to je stepen majmunisanja veći. Prolaziš iste lekcije svakodnevno i nikako da naučiš. Skačeš na prve još nebačene lopte, besniš, psuješ, treskaš, pa posle ogovaraš i pljuješ. I znaš šta? Isti si kao i svi oni. Možda i gori, jer igraš po njihovim pravilima, njihove igre. I tako gubiš u nedogled.

A može i drugačije. Možeš da ih ne primetiš, iskuliraš, ne odgovoriš , ili staloženo i mirno odgovoriš. Možeš da ih pogledaš ili ne pogledaš. Izbor je tvoj.

Zašto onda biraš da se nerviraš iznova i ispravljaš krive drine. Zar ti nije lakše da izbrojiš do deset. Nemoj biti kao oni koji te truju. Shvati da ako ne uzmeš to što su se nameračili da ti daju sranje ostaje u njihovim rukama, glavi i svesti.

I nemoj da bežiš, jer si sposoban i jak. Navikao si ti na mnogo gore stvari od nekog tamo isfrustriranog baksuza. Mnogo si ti postigao da bi te kojekakvi diskreditovali. Znaj to u svakom momentu. Zadrži mir. Serviraj osmeh umesto besa. Gledaj ih iz trećeg lica. Ne shvataj ih lično, jer oni sve to ne rade tebi već sebi. 

Nasmej se njihovoj igri, pa je pretvori u svoju. Budi čovek, sve ono što želiš da postaneš budi sad. Ništa te ne sprečava, osim tvoje lude glave, ali čak i ona je tvoja pa sam znaš najbolje kako ćeš sa njom.
 Gledaj dalje od svog nosa, situacije, prepirke, momenta. Pokušaj da vidiš širu sliku. Zamisli sve živce koje ćeš sačuvati, zamisli sve teške reči koje nećeš upotrebiti, koje te neće zatrovati. Zamisli da si ogledalo. Ti sad vidiš ono što i sam jesi. Možda i sam jesi budala pa nalećeš da budale. Možda ti to govori nešto što ne želiš sebi da priznaš. Možda ćeš kad se suočiš i znati da se promeniš pa videti nešto mnogo lepše. I oni više neće postojati. Kad naučiš.

Нема коментара:

Постави коментар