уторак, 28. мај 2013.

IT’S MORPHIN TIME!!





Pre nekoliko dana počeh da razmišljam o svim serijama koji sem revnosno pratila kao klinka. Kad si mali, sve to što upiješ preko “zabavne kutije” mnogo ozbiljnije shvatiš. Vežeš se za likove I trudiš se da živiš njihov život. Serija ti postane nešto kao član porodice. Šta to nisamo propuštali, zbog čega smo se tukli, svađali, sklapali klanove, I koliko smo normalni ostali posle svega toga videćete u nastavku:
(ovog puta ću se koncentrisati na strane serije)

  1. NINDŽA KORNJAČE

Koliko me sećanje služi, ovo je bila prva serija koja mi je postala veran drug. Počela je da se emituje dok sam još bila u vrtiču, oko 7 uveče radnim danima. Sećam se da sam je gledala iz kreveta uz večeru. Mama mi je rekla da su glavni junaci dobili imena po nekim znamenitim slikarima, koji mi u tom momentu apsolutno ništa nisu značili. Ja sam volela Mikelanđala jer je bio najduhovitiji I najbuntovniji od ekipe. Splinter, veliki učitelj me je po malo plašio. Ejpril mi je bila dosadna, a najviše u kombinaciji sa vernoj joj drugaricom Irmom. To su bile prve “kornjače” pre nego što je Sekač postao Šreder.
Sećam se I Bibopa I Rokstedija, I znam da mi je ponekad bilo žao I ako su negativci što izvuku deblji kraj. Tada mi je pica bilo omiljeno jelo. Žao mi je što nikad ne svratih do Dimenzije x.

Šta smo naučili: Možeš živeti u kanalizaciji,jesti isključivo picu I biti ultimativno kul lik.

  1. BEVERLI HILS

Oni su bili okoreli buržuji koji nisu imali pametnija posla od međusobnog muvanja, bežanja od kuće, eksperimentisanja sa alkoholom I poremećaja u ishrani. Sa najboljom ribom (Keli) se naravno svi druže I cmaču, ali joj potajno podmeću nogu I spletkare. Štreberi zauvek ostaju štreberi, bez obzira na imovinsko stanje. Rođeni brat I sestra se nikako I nikad ne slažu. Preterano bogatstvo je obrnuto proporcionalno sa dobrom zabavom I kreativnošću. Roditelji koji nemaju vremena za svoju decu, koja na kraju izvuku deblji kraj. Šminka u kombinaciji sa površnim odnosima daje ispodprosečnu seriju na koju mogu da se lože samo Ameri.

Šta smo naučili: Ne jebe lep nego uporan (večito rivalstvo izmađu Brendona I Delana) I ako nisi najbolja riba, moraš biti najgori skot.

  1. MOĆNI RENDŽERI

It’s morphin time. Zordan zove. Iskreno ne mogu da se setim svih živih kombinacija boja i moći koje su imali, samo se sećam da su žene bile roze i žute (gle čuda), da im se „učitelj“ zvao Zordan i da je bio u formi nekakvog duha, da pravda pobeđuje. Sećam se i „glinanih“ koje rendžeri sjebu za 5 minuta, a služe da opstruišu rendžere. Najbolji frajer je bio Tomi, imao je dugu kosu vezanu u rep, a ja sam želela da budem Kimberli (oni su valjda bili u vezi ili tako nešto), ali sam u podeli uloga, nekako uvek bila ona druga, što me je jako frustriralo. Nisam dugo pratila ovu seriju. Znam i da je postojao neki album sa sličicama, koji me nije posebno zainteresovao obzirom da je postojao za svaku iole popularnu seriju, kao navlakuša za bacanje para (jer kako odbiti da detetu kupiš 3 kesice sa sličicama).

Šta smo naučili: Pravda uvek pobeđuje i možeš da budeš najbolji frajer čak i sa dugom kosom.

  1. ČUVARI PLAŽE

Ko je rođem osamdeset i neke a ovu seriju koju je „pink“ besomučno puštao i reprizirao nije gledao, sigurna sam da laže. Čuvari plaže nisu serija, to je institucija. Mič Bjukenon je i dalje heroj. Koliko sam čula, spasio je neke ljude davljenje i na Adi. Ova serija kao da je smišljena je da na najbolji mogući način ispromoviše L.A. i njegovu gradsku plažu gde verovatno ne postoji osoba koja se utopila. Takođe smatram da su od ove serije starlete dobile zanimanje, pa tu imamo sijaset polutalentovanih „glumica“ od Pamele preko Karmen Elektre koje su briljirale u crvenom kupaćem kostimu. Uslov da se prođe kasting je pretpostavljam što veća kubikaža silikona u grudima.

Šta smo naučili: Nema šanse da se udaviš ako imaš silikone, i devojka koja ima sise manje od trojke nije devojka. Otud i pojava silikonskih pevaljki u Srbiji. Da nije bilo Čuvara plaže, ne verujem da bi ih imali u tolikom broju sa tolikim obimima.

  1. NJENO VELIČANSTVO KASANDRA

Kao inicijalna kapisla budućeg višegodišnjeg ispiranja mozga španskim jezikom i ispraznom tematikom pojavila se Kasadra. Kako smo tada bili država pod embargom i sami smo imali previše svojih tužnih priča te je situacija obećavala plodno tlo za neviđenu i do sada neprevaziđenu popularnost serije na stranom jeziku u Srbiji. Život je stajao kada počne Kasandra. Pisale su se peticije da se oslobodi optužbi, kada joj se sudilo. Njena tužna priča pogađala je skoro svakog stanovnika države Srbije. Ispričana u više od 100 epizoda (jer se u manje ne može snimiti latinoamerička serija) svaka je držala pažnju kao da je prva. Čak i reprize su beležile rekordnu gledanost. Seriju i likove  nemam vremena da detaljnije da opisujem, ali verujem da je se barem kroz maglu sećate. Pamtim i da je dolazila da se upozna sa srpskim fanovima te su je dočekivali kao Batu Životinju u Kini.

Šta smo naučili: Možeš da budeš ciganka, pa da otkriješ da si bogata naslednica i dobro se udaš.

  1. NESTAŠNE GODINE

Ovo je definitivno najdraža serija iz moje mladosti. Ne moram da kažem da sam gledala i reprize. I ako su se likovi menjali iz sezone u sezonu, njihove životne priče su bile daleko realnije nego njihovih američkih kolega (Beverli Hils). Mnogi su došli i prošli ali sam ja dobro upamtila dvoje: Drezika i Anitu i njihovu ljubavnu priču punu peripetija. Scenu njihovog raskida pamtim kao da sam je juče odgledala i sećam se da sam satima i danima ronila suze posle te epizode. Mnogo dečaka je počelo da vozi rolere u Srbiji, po ugledu na Drezika, a nešto kasnije i da buše obrvu. Mnoge devojke su se šatirale, da bi ličile na Anitu. Ono što mi je u momentu  praćenja serije bilo jako čudno je da postoji neka država u kojoj tinejdžeri žive sami po kojekakvim skladištima adaptiranim u stanove, bez roditeljskog nadzora. Bilo mi je užasno krivo što tako ne može kod nas. Tkođe mi je bilo fascinantno što stalno bleje u kafiću , pa nisam mogla da prokljuvim kakva im je to škola i kad uče.

Sta smo naučili: Sve prve (prave) ljubavi su tužne i ako hoćeš da budeš bolesno dobar frajer, moraš da naučiš  da bolesno dobro voziš rolere.

To bi bilo sve od mene za ovaj put, nadam se da sam vas barem malo vratila u detinjstvo i mladost. Sebe svakako jesam..              

2 коментара:

  1. Hajde draga pisi cesce,nemoj da su lenja,svaki dan proveravam ima li neka nova tema,a kad nema,malo bistrim stare :)

    ОдговориИзбриши
  2. Potrudicu se obecavam. U maju sam na zalost bila malo kratka sa vremenom. Hvala na predivnom komentaru :)

    ОдговориИзбриши