Prebio ženu zbog ladnog ručka.
Uhvatila muža u prevari. Osnovac pretukao druga zbog užine. Kasirke u maksiju
se obračunale pesnicama. Tukao brata bejzbol palicom.
A gde je sreća?
Nezaposlenost raste. Smanjuju
plate u javnom sektoru. Povećaće porez. Talas poskupljenja očekujte početkom
godine. Počinju isključenja struje neplatišama. Bolnice bez lekova I grejanje.
Škole bez knjiga I đaka.
A gde je sreća?
Raskinuli dugogodišnju vezu jer
nisu mogli da se dogovore oko letovanja. Prekinuli prijateljstvo zbog duga od
2000 dinara. Ogovarala drugaricu nazivajući je najpogrdnijim smišljenim
epitetima, jer se nasmejala dečku koji joj se sviđa.
Opsovao druga zbog partije PES-a.
Ispalio kolegu za skriptu zbog boljeg rezultata na kolokvijumu. Dala koleginici
na ispitu pogrešne rezultate, da bi lenja kučka pala.
A gde je sreća?
Izbušio komšiji gume jer ne zna
da se parkira. Bacio kesu đubreta sa terase, jer ga mrzi da siđe. Kesa pala I sad
je razvlače lutalice. Zgazio psa autom jer ga mrzilo da koči. Šutnula
komšijinog ljubimca, jer ne podnosi kereći lavež. Namerno seo ispred babe u
busu jer koji kurac je krenula u 8 ujutru na pijacu. Pljunula kontrolora busplusa.
A gde je sreća?
Podmetnula koleginici pogrešan
ugovor, pa ova dobila otkaz. Namerno zajebava radnika za topli obrok. Neće da
joj da slobodne danje jer mu se može. Poslodavac kasni 3 meseca sa uplatama
zarada. U toj firmi se radi 12 sati dnevno za minimalac, može I 8, ali kako bi
onda maltretirali nedužne ljude. Sudija izgubila predmet za 2000 evra.
Policajac izudarao klinca od 19 godina zbog posedovanja pola džointa.
A gde je sreća?
Gde?
Tu je za one koji znaju da
gledaju.
Evo kako sam je ja našla:
- izbrisala sam aplikacije svih
novina na telefonu jer me zabole ko je koga ubio, ko je šta od koga pokrao I kako
ćemo živeti 28% lošije sledeće godine.
Svakog dana će neko nekog prebiti, lopovi, korupcija, farme, afere će
uvek postojati. O tome više ne želim biti informisana. Ne kažem da nije teško,
deluje mi kao prvi put kad sam se skidala sa pljuga. Loše navike je teško iskoreniti, ali kada ih jednom iskoreniš osećaj je fantastičan.
- Na svaku neljubaznost odgovaram
osmehom, I počinje da se vraća, polako ali sigurno.
- Svakome koga sretnem se trudim
da udelim neki kompliment. Ali onako iskreno, neobavezno. Jer svi ti ljudi koji su mi na putu znaju
nešto što ja ne znam, ili imaju nešto što ima divno pristaje, osobinu, komad
garderobe, frizuru, ali uvek se nađe nešto. Kasirku, šalterušu, kontrolorku- pa
I njih, kada mi se ukaže prilika.
- Kad neko nešto uradi kako
treba, ne libim se da mu kažem “Svaka čast”- čak I kad ga ne poznajem najbolje.
Ranije sam smatrala da to nije umesno, a sad ne vidim ništa numesno u glasnom
priznavanju tuđeg uspeha I vrednosti.
- Hvalim sebe. Svaki dan. Ako
nemam zbog čega onda zbog gluposti. Recimo što sam uspela da ustanem bez
prenemaganja I krenem na posao 5 minuta ranije nego inače.
- Prestala sam da kukam na svari
koje ne mogu da primenim. Danas je bilo -5, ok, obućiću se toplije. Sutra će
padati sneg, staviću kapu I rukavice I napraviti koju grudvu usput. Ne radi
lift, protegliću noge. Neopravdano dugo čekam bas, posmatraću ljude.
- A kad ste sjebani predlažem
jednu vežbu. Tvrdim da ima stopostotan učinak ako se lepo skoncentrišete.
Gledajte ljude usput, u prevozu, na stanici, kafiću. Gde god. Ali ih posmatrajte
bez osuđivanja. Fora je da kod svakog nađete nešto lepo. Verujte mi nije teško.
Neko ima lepe oči, neko ima lep osmeh, a neko frizuru. Neko ima nove patike.
Primetite to lepo kod svakog, makar I najmanju sitnicu. Osećaćete se
fantastično. Odgovorno tvrdim.
- Radite stvari sa ljubavlju. Čak
I one dosadne. Mene recimo jako mrzi da perem kosu zimi. To mi je najomraženija
aktivnost I ako na istu potrošim oko sat vremena nedeljno kad se sabere. Pustim
omiljenu plejlistu I udri. Ma neću da dozvolim da mi bilo šta ni za sekund
pokvari raspoloženje. Čak I kad mi daju neku dosaštinu od posla, ja pustim jazz
radio – paris café I tripujem se da sam u tamo.
- Zahvalna sam na svemu što imam.
Iskreno I duboko. Čak I na svakom baksuzu koji je protrčao kroz moj život.
Baksuzi skroz super jer te bolje prodrmaju nego svi prijatelji zajedno.
- Ne ulazim u rasprave jer sam
napokon shvatila onu “Bolje biti srećan nego u pravu po svaku cenu”. Svi smo mi
različiti, u tome I jeste lepota. Samo još da naučimo da budemo tolerantniji.
- Pomažem ljudima, kad god mi se
ukaže prilika. Nekako mi to dođe kao građanska dužnost. To ne znači sad da idem
okolo I predstavljam se kao Robin Hud, nego recimo kad vidite da se neko bespotrebno
muči, priskočite u pomoć. To je ono kad ćorava baba ne zna da popuni uplatnicu
u pošti, pa neće vam pasti kruna sa glave ako joj pomognete. Primera ima
milion, samo je pitanje da li hoćete da gledate.
- Trudim se da ne ogovaram I ne
pričam ništa loše o ljudima koje poznajem . Uredu je istaći činjenicu o nekome,
tipa taj I taj još uvek nije završio faks, a jako je ružno to okititi onim
lenčuga, glupača ,blejač. Svako ima drugačije prilike, a nama niko ne daje za
pravo da izvlačimo ishitrene zaključke.
- Ne shvatam sebe previše ozbiljno. Dozboljavam sebi da se obučem kao tunejdžerka, da igram i pevam po kući, da se šalim na sopstveni račun i blesavim okolo, naravno kad prilika dozvoljava. Svi smo mi i dalje deca, šteta što tu decu u nama neprestano gušimo.
Eto. Tako ja. Ima tu još mnogo
toga. Ali popisala sam stvari kojih sam se setila, ovako na brzaka. A šta vi
radite I gde nalazite sreća? Nadam se da nije daleko od vas.